
OPĆINSKI TRG U VRSARU
Općinski trg još se naziva i Komunalni trg. U graditeljskom smislu oblikovan je u srednjem vijeku na lokaciji iznad malih gradskih vrata. Tijekom povijesti tu se nalazila župna crkva, zvonik, stup srama na njegovoj sredini, tržnica i mjesto gdje su se ubirale feudalne dadžbine. Služio je i kao publicitetno mjesto jer su upravo ovdje vlasti objavljivale propise i različite naredbe. Tu su se izvršavale kazne kada se željelo osigurati javnost kažnjavanja.
Današnji izgled trg je poprimio tijekom austrijske vlasti u Istri, a konačni izgled postignut je u prvoj polovici XX. stoljeća rušenjem stare župne crkve svetog Martina i pripadajućega joj zvonika upravo radi njegova proširenja. Općinski trg danas se zove Trg Degrassi. Vrsar je u XIX. i do polovice XX. stoljeća bio građanska, urbana sredina s izrazito agrarnim značajkama u kojoj su se u ljetno doba, subotom, na općinskome trgu održavali koncerti. Danas se na trgu održava manifestacija „Stari samanj“, a tu se nalazi i obnovljena komunalna palača, sjedište općinske uprave i jedna od najljepših zgrada u Vrsaru (crvene fasade) podignuta u tipično mletačkom arhitektonskom slogu. Trg u Vrsaru često se spominje u vrsarskim pravnim odredbama iz 1609. i narednih godina.
Nitko iz ovoga našega naselja Vrsar neka se ne drzne na Trgu, ili na ulicama u javnosti ni privatno igrati karte ili kockati, pod prijetnjom kazne od pet lira za onoga tko igra unutar zidina, a izvan zidina od dest solda i jedne lire po osobi,2 a ako nemaju sredstava to platiti, 15 dana i noći bit će utamničeni ili će biti izgnani s ovoga područja na dva mjeseca, prema prosudbi.
… i svi koji će u ovaj naš Kaštel donositi ribu na prodaju, a koja je uhvaćena u bilo kojim vodama; prije negoli drugoj osobi prodaju na trgu ili na drugome mjestu ribu bilo koje vrste, obvezni su doći u naš Kaštel …
Ako je neki zločin počinjen u crkvama, na grobljima, na trgu, na tržnici ili u našoj palači ili njezinu dvorištu te u kući gdje stanuje upravitelj koji nas predstavlja, određujemo da se počinitelj zločina uvijek mora kazniti i prekoriti udvostručenom kaznom.1 Ne može li se kazna, bilo zbog svoje naravi bilo zbog slučajnoga događaja, povećati ili udvostručiti, u najmanju ruku mora se izmijeniti ili najoštrije izvršiti protiv počinitelja, prema našoj prosudbi.