Vrsar, Istra, službeni site turističke zajednice Vrsar

Službene informacije Turističke
zajednice Vrsara

Bogata tradicija kulinarstva

U Vrsaru se svi mirisi i okusi stapaju kao skladna uvertira u  prepoznatljivu gastronomiju Istre. Morski plodovi, riba na žaru i mesni specijaliteti ljupkih restorana i autentičnih konoba mali su dio velikog gurmanskog doživljaja koji Vrsar pruža.

Više

Sport, priroda, aktivnosti…

Široka je lepeza sportova i aktivnosti, od tenisa, nogometa, odbojke, košarke pa do boćanja i minigolfa.

Više

Prirodne ljepote

Od jadranske obale pa do nizinskih i blago brdovitih reljefa u zaleđu, prirodna blaga Vrsara i okolice vrelo su inspiracije putnicima željnim odmora i opuštanja.

Više

Jutarnja šetnja

Vrsar je od srednjega vijeka smješten na istaknutom brežuljku neposredno uz obalu Jadrana što uvjetuje i postojanje izvrsnih položaja s kojih su dobro vidljivi ovdašnji otoci, otočići, uvale i dražice.

Više

Potraži smještaj

Crtice i zanimljivosti iz vrsarske prošlosti

Kao i svugdje u Istri, i u Vrsaru se uobičajena prehrana stanovništva tijekom povijesti temeljila na kašastim jelima od povrća, dok se meso u obrocima pojavljivalo razmjerno rijetko, većinom za vjerskih blagdana i proslava.

Kao najčešće korištene namirnice u novome vijeku spominju se različite vrste žitarica, maslinovo ulje i vino. Budući da je porečki biskup bio suveren u Vrsaru, on je posredstvom svojih službenika nadzirao trgovinu tim proizvodima, ali i njihovu kvalitetu da se ne bi pojavili proizvodi loše kvalitete ili patvorine. Za prodaju, uvoz i izvoz spomenutih proizvoda službenici Vrsarske grofovije prethodno su morali izdati izričitu dopusnicu.

Vrsarska posebnost tijekom novoga vijeka su oštarija i taverne. Njihova uloga u društvenom životu bila je vrlo važna, što se ogleda kroz praksu preciznog uređivanja njihova rada. Grofovijske vlasti propisale su radno vrijeme, zabranu kartanja i drugih igara u njima, zabranu rada nedjeljom i blagdanom te strogi režim nadzora kvalitete vina koje se u njima posluživalo. U oštarijama i tavernama moglo se točiti vino samo iz bačvi koje su grofovijski službenici prethodno ovjerili svojim pečatom. Svaka druga praksa strogo se kažnjavala. Posebice strogo kažnjavale su se prijevare glede kvalitete vina, tj. ako bi se gostima točila kakva vinska patvorina ili vino sumnjive kvalitete, tj. vino glede kojeg nije dobivena dopusnica da se može stavljati u promet. Grofovijski službenici provodili su nadzor nad vinskim mjerama da vlasnik oštarije i taverne ne bi pribjegao zlorabama glede količine vina i ostalog pića koje poslužuje gostima. Vrsarske oštarije i taverne bile su označene znakovima (fraške) na način koji je bio određen pravnim propisima.

U Vrsaru se trgovalo mesom, ali uz dopuštenje i pod pretpostavkama i po cijeni koje su odredili gastald i gradski suci. Klati životinje, mesariti, prodavati te uvoziti i izvoziti meso moglo se samo uz prethodno izričito dopuštenje grofovijskih službenika. U Vrsaru se najčešće spominje kravlje i kozje meso.

Riba je zasigurno bila značajan izvor hrane i prihoda. Ribolov i trgovanje ribom također nadziru grofovijske vlasti. Pod prijetnjom kazni nitko nije smio ribariti niti prodavati ribu bez prethodnog izričitog dopuštenja grofovijskih vlasti. Ako su domaći stanovnici željeli prodavati ribu, najprije su je na otkup morali ponuditi Vrsarskoj grofoviji, a tek ako ona nije otkupila tu ribu, ona se mogla prodavati na ribljoj tržnici. Riba se nije mogla prodavati gdjegod i kako se kome prohtjelo, nego samo na ribljoj tržnici. Tek nakon što su podmirene potrebe domaćeg stanovništva višak ribe mogao se prodavati i izvan Vrsarske grofovije.

Važna djelatnost za prehranu stanovništva bilo je pekarstvo. U Vrsaru se spominju izrađivači tijesta i  pekari. U srednjemu i novome vijeku u Vrsaru je postojala samo jedna krušna peć, a njome je upravljala Vrsarska grofovija. Ta krušna peć je bila javna, dok privatne nisu postojale. Svako pecivo koje se namjeravalo ispeći u pogledu svoje kvalitete bilo je podložno kontroli od grofovijskih vlasti, a na one kruhove i ostala peciva koja su udovoljavala standardu stavljao se odgovarajući biljeg u obliku križa (urezivao se u tijesto). U kasnijem razdoblju novoga vijeka zbog povećanja broja stanovnika izgrađena je još jedna krušna peć.

Vino je oduvijek bilo rašireni prehrambeni proizvod pa se stoga svakodnevno konzumiralo. Raširena proizvodnja, konzumacija i trgovina vinom postojala je i u Vrsarskoj grofoviji. Međutim, trgovina vinom podlijegala je strogome nadzoru. Često loša kvaliteta vina i pojava vinskih patvorina (posebice iz uvoza) stoljećima je negativno utjecala na zdravlje ljudi, posebno muškaraca, pa je porečki biskup precizno propisao nadzor nad njegovim raspačavanjem kako u trgovini, tako u oštarijama i tavernama. Vino se moglo prodavati isključivo u bačvama. U Vrsaru su postojali službenici zaduženi za kontrolu vina pa bi na svaku bačvu koja je udovoljavala kvaliteti i koja je bila namijenjena prodaji stavljali svoj žig. Samo se takvo vino moglo prodavati. Kontrolirala se i količina vina, tj. vinske mjere kako prodavatelji ne bi postupali prijevarno i isporučivali manje količine zbog smanjenja obujma neke vinske mjere.

Gradska vrata u Vrsaru bila su otvorena danju i zatvorena noću. Ujutro su se otvarala u trenutku kada su se oglasila zvona sa zvonika, a zatvarala su se navečer nakon Zdravomarije. Predvečer bi se o Zdravomariji zvonjavom oglasio zvonik pozivajući stanovnike da uđu grad nakon čega bi kavaljer zatvorio vrata. Kada bi se vrata zatvorila, do ujutro se u pravilu ne bi otvarala. Vrata su se morala zatvoriti tako da kroz njih ne može proći čovjek niti životinja. Ključeve vrata imao je službenik koji se zvao kavaljer. One je brinuo o vratima, održavao ih te ih je osobno otvarao i zatvarao. Nakon zatvaranja vrata su se mogla otvoriti samo u krajnjoj nuždi, ali uz prethodno dopuštenje najviših grofovijskih vlasti.

Muškarcima u Vrsaru bilo je zabranjeno nositi bradu. Budući da je Vrsarska grofovija na čelu s porečkim biskupom bila samostalna država, ona je bila izuzeta od mletačke i habsburške vlasti. Stoga se često događalo da na njezino područje prebjegnu zlikovci s drugih područja u Istri i ovdje pronađu utočište od progona i kazni. Stoga je Vrsar bio prozvan pribježištem i utočištem zlikovaca. Mnogi od njih u Vrsaru su se počeli baviti klesarstvom, poljodjelstvom i ribolovom. Zbog prisutnosti takvih osoba, porečki biskup donio je uredbu po kojoj su svi muškarci morali imati obrijane brade da bi ih se moglo identificirati, kako u Vrsaru, tako i drugdje.

U novome vijeku Vrsar je bio najveće stovarište duhana. Duhan se brodovima dopremao u vrsarsko pristanište odakle bi se potajno, karavanama po dolini Drage odvozio prema središnjim predjelima istarskog poluotoka.

Strogim pravilom bilo je tijekom dana i noći zabranjeno unositi oružje unutar vrsarskih gradskih zidina. To se odnosilo kako na domaće stanovništvo, tako i na strance. Ova odredba pridonijela je miroljubivosti, mirnom rješavanju sporova i neznatnim stopama kriminaliteta.

U Vrsaru je bilo zabranjeno igrati hazardne igre. To se odnosilo na sva javna mjesta (ceste, ulice, trgove i sl.), ali i na privatne prostore. Izrijekom je bilo zabranjeno kartati se, kockati, igrati na sreću i svaka druga vrsta takvih aktivnosti.

Zahvaljujući Crkvi i porečkome biskupu u Vrsaru je bilo određeno da se sva prava i obveze jednako odnose na muškarce i žene. Svi pravni akti jednako su se primjenjivali na ljude neovisno o spolu. Budući da je u Vrsar pristizao znatan broj stranaca (pomorci, trgovci, novo stanovništvo, zlikovci) njihov je položaj bio precizno uređen. Tkogod je poštivao propise Vrsarske grofovije, bio on stranac ili domaći stanovnik, uvijek je ovdje bio dobrodošao te su se vlasti prema njemu odnosile s uvažavanjem, poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo i ni po čemu ne ga zakidajući.

Tijekom postojanja vrsarske grofovije Vrsar je bio najzdravije naselje u Istri. Zbog strogih propisa o komunalnom redu, zabrani bacanja smeća na ulice, zabrani odlaganja životinjskih strvina unutar grada, inzistiranju na higijeni i čistoći vode te kvaliteti vina Vrsar nije bio znatnije pogođen bolestima i velikim pomorima stanovništva poput ostatka istarskog poluotoka.

priredio: doc. dr. sc. Ivan Milotić