Vrsar, Istra, službeni site turističke zajednice Vrsar

Službene informacije Turističke
zajednice Vrsara

XV festival GitarISTRA “More i gitare” 2017

Glazbeni festival More i gitare jedan je od ljetnih simbola Vrsara. Ljubitelji gitare znaju – pod okriljem te, već tradicionalne, manifestacije svakog ih četvrtka očekuje jedan izvrsni koncert, a program iz godine u godinu odabire umjetnički direktor Saša Dejanović, priznati gitaristički virtuoz s velikim brojem nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu.

Više

Prirodne ljepote

Od jadranske obale pa do nizinskih i blago brdovitih reljefa u zaleđu, prirodna blaga Vrsara i okolice vrelo su inspiracije putnicima željnim odmora i opuštanja.

Više

Dođite u Vrsar već sada i uživajte u suncu

Ne čekajte ljeto.
Dođite u Vrsar već sada i uživajte u suncu, mekoj toplini, bljesku morske površine i mirisima proljeća.

Više

Jutarnja šetnja

Vrsar je od srednjega vijeka smješten na istaknutom brežuljku neposredno uz obalu Jadrana što uvjetuje i postojanje izvrsnih položaja s kojih su dobro vidljivi ovdašnji otoci, otočići, uvale i dražice.

Više

Potraži smještaj

Povijesni pregled

Prethistorijski Vrsar

Tragovi života na istarskom poluotoku sežu do u prethistoriju. Na poluotoku su otkriveni tragovi paleolitske i neolitske kulture (staro i mlađe kameno doba). U jednoj spilji nad Limom nedaleko Vrsara (spilja svetog Romualda) utvrđeni su tragovi paleolitske kulture. Etnička pripadnost najstarijih stanovnika istarskog poluotoka nije poznata.

Prvi poznati stanovnici istarskog poluotoka, kojima možemo odrediti i etničku pripadnost, bili su Histri i Liburni. Histri su naseljavali veći dio istarskog poluotoka (po njima je, čini se, poluotok i dobio ime: Histri-Histria-Istra), dok su Liburni živjeli samo na njegovoj sjeveroistočnoj obali (Liburnija).

Uz ratarstvo i stočarstvo, Histri i Liburni su se bavili i pomorskom trgovinom. Trgovali su i sa starim Grcima; na sjeverni Jadran dolazile su grčke lađe po dragocjeni jantar koji je ovamo stizao kopnenim putem s dalekih baltičkih obala. Lađe su tako zalazile i u vrsarski i Limski zaljev.

Na uzvisinama istarskog poluotoka gradili su Histri i Liburni utvđena naselja. Ta su naselja u pravilu billa kružnog tlocrta, opasana obrambenim zidinama. Na prostoru između rijeke Mirne i Lima imali su Histri prilično velik broj utvrđenih naselja. Obično su ta naselja bila sagrađena na nepristupačnim, ali strateški važnim punktovima. Takvo jedno utvrđeno naselje imali su drevni Histri i na mjestu današnjeg starog Vrsara, što potvrđuju i neki arheološki nalazi (ulomci keramike).

U prethistorijsko doba bili su naseljeni i pojedini brežuljci u blizini Vrsara. Tako se, na primjer, na brežuljku Gavanov vrh (tal. Monte Ricco), koji se nalazi 1 km istočno od Vrsara s lijeve strane ceste prema Rovinju, nalazi važan arheološki lokalitet, na kojem su nađeni fragmenti keramike iz brončanog doba. Tu je postojalo naselje i u brončano i u željezno doba, utvrđeno prethistorijsko naselje s nekropolom (grobljem). U 1. st. p.n.e. neki bogati Rimljanin je na brežuljku sagradio dosta veliku stambeno-gospodarsku zgradu (villa rustica). Fragmenti te interesantne sesoske vile sačuvani su do danas, kao npr. ostaci rezervoara za vodu sa svodovima. Vila je imala peristil (prostor sa stupovima) i podove od višebojnog mozaika, dok su zidovi nekih prostorija bili oslikani višebojnim freskama. U razvalinama vile nađen je sitni rimski arheološki nalaz (novac, keramika…). Dokaz o postojanju ove rimske vile sačuvao se do naših dana i u nazivu polja sjeverno od brežuljka: Alla villa (ka vili).

I živi tako Vrsar kontinuirano od prethistorijskih vremena, no prava povijest Vrsara započinje u doba rimske vlasti u Istri.

Doba rimskih imperatora

Histri i Liburni bili su poznati kao opasni gusari. Napadali su rimske lađe na Jadranu i zato je vrlo rano došlo do sukoba između histarskih pirata i Rimljana. Nakon što su u blizini istarskih granica sagradili utvrdu Aquileu (181.godine p.n.e.), Rimljani su započeli sustavno uznemiravati histarska plemena. U nizu vojnih pohoda i uz velike gubitke, najprije su pokorili Histre a zatim Liburne. U ratu 178/77. godine p.n.e. Rimljani su s velikom vojskom prodrli u Istru i razvalili metropolu Histra – grad Nesactium, današnje Vizače (nedaleko Pule). U opsjednutom gradu posljednji histarski kralj Epulon počinio je samoubojstvo. U takvim okolnostima Histri su se pokorili, ali su okupatoru još dugo pružali žilav otpor.

U 1 st. p.n.e. Rimljani su pokorili i Liburne, pa je tako čitav poluotok za nekoliko stoljeća ušao u sustav velikog Rimskog Carstva.

Na istarskim obalama ubrzo su se razvile rimske kolonije (Pula – Pola, Parentium – Poreč). Upravo Limskim zaljevom (od lat. riječi limes: granica) tekla je granica između područja Poreča i Pule.

Početkom rimske vlasti u Istri prije prestalo živjeti naselje na mjestu predrimskog Vrsara, ali je zatim uz more, ispod brežuljaka, nastalo novo naselje s privatnim i javnim zgradama. To naselje se naročito razvilo u kasnoantičko doba. I na području Vrsara imali su neki bogati rimski aristokrati agrarna dobra sa stambeno – gospodarskim zgradama (villae rusticae). U svakom slučaju, Vrsar je u rimsko doba bio više od običnog vicusa (selo); predstavljao je prilično važno istarsko trgovište za proizvode ratarstva i stočarstva (vino, ulje, žito, sir, meso…). Blizina Ravenne (na suprotnoj strani Jadrana) vrlo je povoljno utjecala na razvoj trgovine u Vrsaru i u drugim rimskim istarskim centrima. Proizvodi istarske poljoprivrede bili su cijenjeni na rimskom tržištu. Zaleđem Vrsara prolazila je rimska cesta Via Flavia; Pola (Pula) – Parentium (Poreč) – Tergeste (Trst) – Aquilea.

Na značenje Vrsara u rimsko doba ukazuje nam i jedan kartografski podatak: pod imenom Ursaria naš gradić je naznačen na Peuntingerovoj karti (Tabula Peutingeriana) iz 3. ili 4. st. i to kao mali otok ispred Pule. Nepoznati rimski kartograf nije, izgleda, dobro poznavao istarsku obalu i zato je Ursariu smjestio ispred Pule (dakle, mnogo južnije od Vrsara).

U 2. i 3. st. i Vrsarom se počela širiti nova vjera, kršćanstvo. Uz Poreč i Pulu, Vrsar u 4. st. postaje važno starokršćansko središte. Bez obzira na veliki vremenski odmak, u Vrsaru i okolici prisutni su još i danas tragovi rimske kulture.

Vrsar u ranom srednjem vijeku

U drugoj polovini 5. st. (476) propalo je Zapadno Rimsko Carstvo i Istra za duže vrijeme dolazi pod vlast germanskih osvajača Gota. Bizantski car Justinijan (527.-565.) porazio je Gote i Istru pripojio (538.) Istočnom Rimskom Carstvu (Bizantu). U sklopu Bizanta Istra ostaje do kraja 8.st. Povijesni podaci o Vrsaru u ranom srednjem vijeku su vrlo oskudni. Modre vode u blizini Vrsara spominju se u nekim dokumentima iz 6.st. kao važna ribolovna područja.

Poznati porečki biskup Eufrazije (graditelj znamenite bazilike u Poreču) posebnom darovnicom iz 543. god. dao je kanonicima porečke crkve pravo na trećinu ribe koja se ulovi u vodama Limskog zaljeva nedaleko Vrsara (u 10. st. tu darovnicu potvrdio je njemački car Oton III).

Krajem 6. i početkom 7. st. na Balkan i u bizantsku Istru (iz svoje pradomovine iza Karpata) dolaze Slaveni. Bizantske vojne vlasti uzalud su pokušavale zaustaviti prodor Slavena (Hrvata i Slovenaca) u Istru. Preko Istre Slaveni su upadali i u Italiju. Prva provala Slavena u Istru zabilježena je 599. godine. Pred slavenskim navalama staro rimsko stanovništvo (latinskog govora) Istre povuklo se i zatvorilo u utvrde i primorske gradove (Pula, Rovinj, Poreč…). U doba dolaska Hrvata u Istru stradao je i kasnoantički Vrsar. Do Vrsara su Hrvati iz unutrašnjosti Istre prodirali dolinom Drage. Nekako u vremenu između 599. i 611. godine zauzeli su i razorili Vrsar. Pritom su rastjerali staro romansko stanovništvo, pa je starokršćanska bazilika iz 4. st. ostala napuštena. Prisustvo Hrvata u Vrsaru u ranom srednjem vijeku potvrđuju arheološki nalazi slavenske keramike, kao i mlinica na položaju spomenute bazilike.

U 7. i početkom 8. st. Ursariu spominje anonimni geograf iz Ravenne (Ravennas Geographus), kad grad stavlja na neki otok uz zapadnu obalu Istre. Bizantska vlast u Istri bila je prekinuta kratkotrajnom provalom i okupacijom Langobarda (751. – 774.). Krajem 8. st. (788.) Istru su zauzeli Franci i ona ulazi u sastav velike države franačkog osvajača Karla Velikog (768. – 814.).

Franci uvode u Istri feudalni sistem i na feudalnim posjedima koriste slavenske seljake. Od početka 9. st. u političkom životu Istre veliku ulogu počinju igrati feudalci njemačkog porijekla.

Na prostoru između Mirne i Limskog kanala imala je Porečka biskupija (utemeljena u drugoj polovini 3. st.) veliki agrarni posjed koji se po sv. Mavru, mučeniku i patronu porečke crkve, zvao Teritorium sancti Mauri (Teritorij Sv. Mavra). Ne zna se točno kada je Vrsar potpao pod vlast Porečke biskupije, no u njenoj se vlasti nalazio neprekidno negdje od 983. do 1778. godine.

Na području zapadne obale Istre sukobljavali su se ekonomsko-politički interesi Venecije i patrijarha iz Aquileje. I Mlečani i akvilejski patrijarsi uzalud su pokušavali porečkim biskupima oteti Vrsar. U toj drugoj borbi porečki su biskupi bili ustrajni, te su stoga mogli gotovo osam stoljeća zadržati vlast nad Vrsarom.

Grofovija porečkih biskupa

U vremenskom rasponu od 10. do 18. st. Vrsar je bio administrativni centar grofovije porečkih biskupa. U stvari, porečki biskupi su vladali Vrsarom u ime rimskih papa koji su im povremeno potvrđivali njihova prava. Godine 1177., na putu iz Venecije za Anconu, Vrsar je pogodio papa Aleksandar III. (1159. -1181.) i tu se, prema narodnoj predaji i nekim dokumentima, zadržao tri dana. Isti papa je posebnom ispravom potvrdio pravo Porečke biskupije na Vrsar, koji je tijekom srednjeg vijeka predstvljao ljetnu rezidenciju porečkih biskupa.

Borba za zapadnu obalu Istre završila je u drugoj polovini 13. st. u korist Venecije. Godine 1267. Poreč se stavio pod zaštitu mletačkog dužda i time je Vrsar, koji se nalazio na području Poreča, trebao doći pod vlast Venecije. Uprkos političkim promjenama, Vrsar je i dalje ostao u vlasništvu Porečke biskupije i nije plaćao nikakav porez ni mletačkim duždevima, ni patrijarsima iz Aquileje. Porečki biskupi su i u svojoj tituli naglašavali vlast nad Vrsarom. Uz ime redovito su dodavali: episcopus Parentinus et dominus Vrsariae (porečki biskup i gospodar Vrsara). Neki biskupi su uz ime dodavali: comes Vsrariae (knez ili grof Vrsara).

U doba porečkog biskupa Bonifacija (Bonifacius), akvilejski patrijarh Rajmund (Raimundus,1273. – 1299.) je u više navrata uznemiravao Vrsar. Prilikom jednog napada na Vrsar patrijarhovi vojnici su sa sobom odveli oko 700 volova i puno sitne stoke.

Pod vlašću porečkih biskupa Vrsar je živio životom seoske komune koja je imala i svoj statut. Upravu nad Vrsarom porečki su biskupi povjeravali svom gubernatoru (upravitelju), a posjede davali raznim vazalima. Biskupski posjedi u Vrsaru i okolici (kuće, zemljišta, pašnjaci, šume, ribolovišta, solane, mlinovi za masline, krušne peći…) predstavljali su najvažniji izvor prihoda Porečke biskupije. Uživaoci biskupovih dobara u Vrsaru i okolici polagali su biskupu zakletvu i davali mu razne poklone u naturi (vino, ulje, drvo, riba, sol, sir…).

U doba renesanse i baroka intenzivno su se eksploatirali vrsarski kamenolomi. Naročito se kvalitetni kamen izvozio u Veneciju za gradnju palača, crkava i mostova. U to vrijeme, između 15. i 17. stoljeća, Vrsar je u nekoliko navrata stradavao od kuge. Tijekom 17. stoljeća neki porečki biskupi stalno su živjeli u Vrsaru.

U 18. stoljeću u Vrsaru je u dva navrata (1743. i 1744.) boravio talijanski avanturista i literat Giacomo Casanova, o čemu je pisao i u svojim glasovitim memoarima.

U drugoj polovini 18. stoljeća (1778.) mletački senatje ukinuo crkvenu grofoviju na području Vrsara i time Vrsar dolazi direktno pod vlast mletačkog dužda. Za oduzete posjede mletačke su vlasti Porečkoj biskupiji platile odštetu u novcu. Nakon ukidanja crkvene grofovije Vrsar je, u administrativnom pogledu, pripojen općini Sv. Lovreč.

Nekadašnji posjedi porečkih biskupa sa područja Vrsara postali su u 19. stoljeću vlasništvo pojedinih patricijskih obitelji iz Poreča.

Vrsar u 19. i 20. stoljeću

Francuski osvajač Napoleon Bonaparte porazio je 1797. god. Republiku sv. Marka (Veneciju), a Istra je mirom u Campoformiju (17/18. X.1797.) pripala austrijskom caru Franji I.

Prva vladavina Austrije nad Istrom bila je kratkotrajna (1797. -1805.). Početkom prosinca 1805. god. Napoleon je kod Austerlitza porazio austrijsko-prusku vojsku i mirom u Bratislavi (26. XII.1805.) Istra je pripala Francuzima (1805. -1813.). No, kasniji Napoleonovi porazi na evropskim ratištima omogućili su Austriji da ponovno i na duže vrijeme (više od jednog stoljeća -1813. -1918.) dobije Istru.

U 19. st. Vrsar predstavlja malu seosku općinu u sastavu kotara Poreč. Tijekom 19. st. Vrsar se stao širiti izvan starih gradskih zidina: u zaljevu se gradi pristanište. Na padinama brežuljka između starog Vrsara i mora grade se nove kuće. Početkom našeg stoljeća gradi se i nova škola (1900.). Nacionalni sukobi između Hrvata i Talijana u drugoj polovini 19. st. nisu u Vrsaru dolazili do izražaja. Talijani i Hrvati Vrsara živjeli su u slozi. Prvi svjetski rat izmijenio je političke prilike u Istri. U doba raspada Austro-ugarske monarhije talijanska vojska je okupirala Istru i ona dolazi u sastav Italije (1918. – 1943. godine).

Nakon prvog svjetskog rata talijanski imperijalisti iskoristili su slabosti novoosnovane države Jugoslavije i ugovorom u Rapallu (1920. g.) osigurali legalno pravo na Istru. U doba talijanske okupacije položaj Hrvata i Slovenaca u Istri bio je neobično težak. Stanje se naročito pogoršalo po dolasku fašista na vlast na čelu s B. Mussolinijem (1922.). Uporaba hrvatskog i slovenskog jezika bila je strogo zabranjena. U planu je bilo nasilno iseljavanje stanovništva u talijanske kolonije u Africi. I drugi svjetski rat uvjetovao je radikalne političke promjene na istarskom poluotoku.

U travnju 1941. god. Hitler i Mussolini okupirali su Jugoslaviju. Hrvati Istre digli su se na ustanak protiv talijanskih fašista i za priključenje Istre Hrvatskoj. Kapitulacijom Italije (8.IX.1943.) u Istri dolazi do općenarodnog ustanka. U listopadu 1943. godine Istru su okupirali Nijemci. Tijekom 1944. god. i u okolici Vrsara vode se borbe između partizana i Nijemaca.

Početkom svibnja 1945. god. Vrsar je oslobođen. Nakon oslobođenja počinje duga diplomatska borba za Istru između Jugoslavije i Italije. Ugovorom u Parizu (1947.) Istra je pripala Republici Hrvatskoj u sastavu Jugoslavije, a od 1991. godine Republici Hrvatskoj kao samostalnoj državi.