Vrsar, Istra, službeni site turističke zajednice Vrsar

Službene informacije Turističke
zajednice Vrsara

Ronjenje – Tajne jadranskih dubina

Istra nije lijepa samo u zelenoj brežuljkastoj unutrašnjosti i duž razvedene obale na kojoj borovi dodiruju plavi jadran već i u podmorju što je okružuje.

Više

Javni natječaj za izbor najljepšeg balkona/prozora, najljepše okućnice/dvorišta i najljepše uređenog okoliša poslovnog prostora

Više

Kulturno povijesne znamenitosti u Vrsaru

Naziv Vrsar (tal. Orsera) vrlo je star. U srednjovjekovnim, latinskim dokumentima, ime našega gradića nalazimo u raznim varijantama: Ursaria, Ursarium, Vrsarium, Orsaria…

Više

Casanova Tour

Giacomo Casanova, najpoznatiji svjetski zavodnik, te njegovi posjeti Vrsaru u doba Vrsarske grofovije poslužili su kao inspiracija za Casanova tour. 

Više

Bogata tradicija kulinarstva

U Vrsaru se svi mirisi i okusi stapaju kao skladna uvertira u  prepoznatljivu gastronomiju Istre. Morski plodovi, riba na žaru i mesni specijaliteti ljupkih restorana i autentičnih konoba mali su dio velikog gurmanskog doživljaja koji Vrsar pruža.

Više

Potraži smještaj

OPATIJSKI KOMPLEKS SVETI MIHOVIL NAD LIMOM

Benediktinska opatija Sveti Mihovil nad Limom utemeljena je početkom XI. stoljeća, a u njoj je neko vrijeme boravio i sveti Romuald, osnivač reda kamaldoljana. Sveti Mihovil nad Limom bio je općenito prva opatija kamaldoleškog reda koju je utemeljio sveti Romuald. Benediktinci su upravljali opatijom i pripadajućim joj imanjem do XVIII. stoljeća. Od XV. stoljeća redovnici su ovdje imali široku autonomiju pa se feud smatrao redovničkim feudalnim imunitetnim područjem. Takav status priznali su mu i Mlečani koji su vladali okolnim područjem. Od XVIII. stoljeća opatijsko zdanje i feud pripali su grofovima iz obitelji Coletti, dok je 1847. godine cijeli feud prešao u državno (austrijsko) vlasništvo. U doba austrijske vlasti ovdje se nalazila redarstvena postaja. Očuvane su dvije crkve s vrijednim freskama, klaustar, vodosprema i dijelovi zgrada koji su činili opatijski kompleks. 

Jedna od najintrigantnijih ambijentalnih i građevinskih cjelina u Istri ruševine su opatijskoga kompleksa Sveti Mihovil nad Limom smještenog u naselju znakovita naziva Kloštar. Ovoj cjelini pripada i okolno područje koje je nekada činilo dio opatijskog imanja te znamenitog šumskog kompleksa Kontija. Lokacije starih benediktinskih opatija i drugdje u kršćanskom svijetu pomno su odabrane te beziznimno čine ambijentalno, geografski, mikroklimatski, pejzažno i na druge načine osobita područja. U takvu sliku uklapa se i Sveti Mihovil nad Limom: smješten na krškoj ravni and Limom, ima dvije stare crkve, iznimno vrijedne freske, zarušeni opatijski kompleks s klaustrom te vodospremom, stražarskom kulom, imanjem, kamenolomom i šumskim prostranstvom. Stotinjak metara od ovoga zdanja udaljeno je suvremeno naselje Kloštar.

Benediktinske opatije imaju presudnu važnost u oblikovanju civilizacije Zapada te u tom širem kontekstu i univerzalnom značenju treba sagledavati i Sveti Mihovil nad Limom. Benediktinci su najstariji crkveni red na Zapadu. Njihove opatije bile su prva središta pismenosti, ishodište opismenjivanja i pokrštavanja, težišta širenja latinskoga jezika te njegovanja tradicije rimskoga prava implementiranog u crkveno pravo. Benediktinske opatije vjesnici su srednjovjekovnoga vremena te su, baš poput Svetog Mihovila nad Limom, bile i važne gospodarske cjeline s prostranim imanjima te pripadnim im kolonima i kmetovima. Za gospodarsku povijest srednjega vijeka benediktinske opatije imaju nemjerljivu vrijednost, ne samo kao mjesta gdje su za život privređivali koloni i/ili kmetovi nego i kao središta tehničkih i tehnoloških inovacija u poljoprivredi (gnojidba, suzbijanje bolesti, sadnja vinograda, proizvodnja vina, najstariji vinski podrumi i podrumarstvo i sl.).

Opatijski kompleks smješten je na starohrvatskom groblju koje je njegovom gradnjom uništeno. Titular opatije – sveti Mihovil arkanđeo – simbol je pobjede kršćanstva nad poganstvom te ukazuje na misionarsko djelovanje pridošlih benediktinaca u krugu slavenskoga stanovništva. Temelji zapadnoga zida crkve svetog Mihovila povezani su sa zidom opatije koja se nalazi u njegovu produžetku s druge strane. Na tom zidu i susjednim zidovima vide se tragovi pregrađivanja, a riječ je o ostacima opatijskoga zdanja koji je građen istovremeno kada i crkva (krajem prve polovice XI. stoljeća). Negdje u XIII. stoljeću podignuto je južno krilo opatijskoga zdanja koje se prema dvorištu (klaustar) diže na nekoliko lukova primjerene veličine. Stupovi na kojima počivaju arkade imaju kvadratne kapitele. Prolaz s polukružnim lukom, kao i lom zida s istočne strane lukova, ukazuje na činjenicu da je ispred crkve bilo još jedno krilo klaustra s nekoliko arkada, i to samo s krovnim trijemom, ali bez stambenog prostora. Sa zapadne strane postojalo je još jedno krilo opatijskoga zdanja zajedno s arkadama klaustra, ali je ono porušeno gradnjom neoklasicističkoga dvorca. Dva luka ovih arkada nalaze se ugrađeni kao pojasni lukovi ranosrednjovjekovnog svoda prvokršćanske crkve Svete Marije. Dva ulomka pluteja koji potječu s crkvenoga namještaja crkve svetog Mihovila, a ugrađeni su na prijelazu pilastra u pojasni luk u starijoj crkvi svete Marije, dokazuju da je spomenuti pojasni luk arkada klaustra u crkvicu svete Marije dospio nakon što je crkva svetog Mihovila bila napuštena, a tom je prilikom ostala i bez crkvenoga namještaja. U središnjem dijelu klaustra nalazi se krunica stare vodospreme (cisterne) u romaničkome slogu. Njezin romanički vijenac lijepo je profiliran i na njoj je stilizirano klesan grb kamaldoljana na kojemu dvije golubice piju iz kaleža. Tijekom XVI. stoljeća u klaustru se nalazio zvonik koji je kasnije porušen pa ni danas ne postoji.