Vrsar, Istra, službeni site turističke zajednice Vrsar

Službene informacije Turističke
zajednice Vrsara

Ronjenje – Tajne jadranskih dubina

Istra nije lijepa samo u zelenoj brežuljkastoj unutrašnjosti i duž razvedene obale na kojoj borovi dodiruju plavi jadran već i u podmorju što je okružuje.

Više

Casanova Tour

Giacomo Casanova, najpoznatiji svjetski zavodnik, te njegovi posjeti Vrsaru u doba Vrsarske grofovije poslužili su kao inspiracija za Casanova tour. 

Više

Bogata tradicija kulinarstva

U Vrsaru se svi mirisi i okusi stapaju kao skladna uvertira u  prepoznatljivu gastronomiju Istre. Morski plodovi, riba na žaru i mesni specijaliteti ljupkih restorana i autentičnih konoba mali su dio velikog gurmanskog doživljaja koji Vrsar pruža.

Više

Sport, priroda, aktivnosti…

Široka je lepeza sportova i aktivnosti, od tenisa, nogometa, odbojke, košarke pa do boćanja i minigolfa.

Više

Prirodne ljepote

Od jadranske obale pa do nizinskih i blago brdovitih reljefa u zaleđu, prirodna blaga Vrsara i okolice vrelo su inspiracije putnicima željnim odmora i opuštanja.

Više

Potraži smještaj

OPATIJSKI KOMPLEKS SVETI MIHOVIL NAD LIMOM

Benediktinska opatija Sveti Mihovil nad Limom utemeljena je početkom XI. stoljeća, a u njoj je neko vrijeme boravio i sveti Romuald, osnivač reda kamaldoljana. Sveti Mihovil nad Limom bio je općenito prva opatija kamaldoleškog reda koju je utemeljio sveti Romuald. Benediktinci su upravljali opatijom i pripadajućim joj imanjem do XVIII. stoljeća. Od XV. stoljeća redovnici su ovdje imali široku autonomiju pa se feud smatrao redovničkim feudalnim imunitetnim područjem. Takav status priznali su mu i Mlečani koji su vladali okolnim područjem. Od XVIII. stoljeća opatijsko zdanje i feud pripali su grofovima iz obitelji Coletti, dok je 1847. godine cijeli feud prešao u državno (austrijsko) vlasništvo. U doba austrijske vlasti ovdje se nalazila redarstvena postaja. Očuvane su dvije crkve s vrijednim freskama, klaustar, vodosprema i dijelovi zgrada koji su činili opatijski kompleks. 

Jedna od najintrigantnijih ambijentalnih i građevinskih cjelina u Istri ruševine su opatijskoga kompleksa Sveti Mihovil nad Limom smještenog u naselju znakovita naziva Kloštar. Ovoj cjelini pripada i okolno područje koje je nekada činilo dio opatijskog imanja te znamenitog šumskog kompleksa Kontija. Lokacije starih benediktinskih opatija i drugdje u kršćanskom svijetu pomno su odabrane te beziznimno čine ambijentalno, geografski, mikroklimatski, pejzažno i na druge načine osobita područja. U takvu sliku uklapa se i Sveti Mihovil nad Limom: smješten na krškoj ravni and Limom, ima dvije stare crkve, iznimno vrijedne freske, zarušeni opatijski kompleks s klaustrom te vodospremom, stražarskom kulom, imanjem, kamenolomom i šumskim prostranstvom. Stotinjak metara od ovoga zdanja udaljeno je suvremeno naselje Kloštar.

Benediktinske opatije imaju presudnu važnost u oblikovanju civilizacije Zapada te u tom širem kontekstu i univerzalnom značenju treba sagledavati i Sveti Mihovil nad Limom. Benediktinci su najstariji crkveni red na Zapadu. Njihove opatije bile su prva središta pismenosti, ishodište opismenjivanja i pokrštavanja, težišta širenja latinskoga jezika te njegovanja tradicije rimskoga prava implementiranog u crkveno pravo. Benediktinske opatije vjesnici su srednjovjekovnoga vremena te su, baš poput Svetog Mihovila nad Limom, bile i važne gospodarske cjeline s prostranim imanjima te pripadnim im kolonima i kmetovima. Za gospodarsku povijest srednjega vijeka benediktinske opatije imaju nemjerljivu vrijednost, ne samo kao mjesta gdje su za život privređivali koloni i/ili kmetovi nego i kao središta tehničkih i tehnoloških inovacija u poljoprivredi (gnojidba, suzbijanje bolesti, sadnja vinograda, proizvodnja vina, najstariji vinski podrumi i podrumarstvo i sl.).

Opatijski kompleks smješten je na starohrvatskom groblju koje je njegovom gradnjom uništeno. Titular opatije – sveti Mihovil arkanđeo – simbol je pobjede kršćanstva nad poganstvom te ukazuje na misionarsko djelovanje pridošlih benediktinaca u krugu slavenskoga stanovništva. Temelji zapadnoga zida crkve svetog Mihovila povezani su sa zidom opatije koja se nalazi u njegovu produžetku s druge strane. Na tom zidu i susjednim zidovima vide se tragovi pregrađivanja, a riječ je o ostacima opatijskoga zdanja koji je građen istovremeno kada i crkva (krajem prve polovice XI. stoljeća). Negdje u XIII. stoljeću podignuto je južno krilo opatijskoga zdanja koje se prema dvorištu (klaustar) diže na nekoliko lukova primjerene veličine. Stupovi na kojima počivaju arkade imaju kvadratne kapitele. Prolaz s polukružnim lukom, kao i lom zida s istočne strane lukova, ukazuje na činjenicu da je ispred crkve bilo još jedno krilo klaustra s nekoliko arkada, i to samo s krovnim trijemom, ali bez stambenog prostora. Sa zapadne strane postojalo je još jedno krilo opatijskoga zdanja zajedno s arkadama klaustra, ali je ono porušeno gradnjom neoklasicističkoga dvorca. Dva luka ovih arkada nalaze se ugrađeni kao pojasni lukovi ranosrednjovjekovnog svoda prvokršćanske crkve Svete Marije. Dva ulomka pluteja koji potječu s crkvenoga namještaja crkve svetog Mihovila, a ugrađeni su na prijelazu pilastra u pojasni luk u starijoj crkvi svete Marije, dokazuju da je spomenuti pojasni luk arkada klaustra u crkvicu svete Marije dospio nakon što je crkva svetog Mihovila bila napuštena, a tom je prilikom ostala i bez crkvenoga namještaja. U središnjem dijelu klaustra nalazi se krunica stare vodospreme (cisterne) u romaničkome slogu. Njezin romanički vijenac lijepo je profiliran i na njoj je stilizirano klesan grb kamaldoljana na kojemu dvije golubice piju iz kaleža. Tijekom XVI. stoljeća u klaustru se nalazio zvonik koji je kasnije porušen pa ni danas ne postoji.