Vrsar, Istra, službeni site turističke zajednice Vrsar

Službene informacije Turističke
zajednice Vrsara

Ronjenje – Tajne jadranskih dubina

Istra nije lijepa samo u zelenoj brežuljkastoj unutrašnjosti i duž razvedene obale na kojoj borovi dodiruju plavi jadran već i u podmorju što je okružuje.

Više

Casanova Tour

Giacomo Casanova, najpoznatiji svjetski zavodnik, te njegovi posjeti Vrsaru u doba Vrsarske grofovije poslužili su kao inspiracija za Casanova tour. 

Više

Bogata tradicija kulinarstva

U Vrsaru se svi mirisi i okusi stapaju kao skladna uvertira u  prepoznatljivu gastronomiju Istre. Morski plodovi, riba na žaru i mesni specijaliteti ljupkih restorana i autentičnih konoba mali su dio velikog gurmanskog doživljaja koji Vrsar pruža.

Više

Sport, priroda, aktivnosti…

Široka je lepeza sportova i aktivnosti, od tenisa, nogometa, odbojke, košarke pa do boćanja i minigolfa.

Više

Prirodne ljepote

Od jadranske obale pa do nizinskih i blago brdovitih reljefa u zaleđu, prirodna blaga Vrsara i okolice vrelo su inspiracije putnicima željnim odmora i opuštanja.

Više

Potraži smještaj

STARA ŽUPNA CRKVA SVETOG MARTINA

Nalazila se na općinskom trgu u središtu naselja. To je bila crkva sa zatvorenim slijepim arkadama i romaničkim zvonikom koji se izdizao nad okolnim kućama. Crkva se uočava na crtežima Vrsara iz XVII. stoljeća. Obnovljena je i posvećena 1854. godine To je bila župna crkva Vrsara kako se spominje 1178. godine u darovnici pape Aleksandra III. porečkome biskupu.           

Stara župna crkva svetog Martina nalazila se na gradskom (komunalnom) trgu u središtu naselja. Njezin položaj, orijentacija (sjeverozapad – jugoistok) i dimenzije izvrsno su dokumentirani u Franciskanskom katastru iz 1820. godine. Bila je posvećena svetom Martinu, imala je primjeren oblik: u njoj se nalazi nekoliko lijepih oltara i grobnica monsinjora biskupa Tritonija. Godine 1878. na zvonik je postavljeno veliko zvono, ali je ono skinuto i rastopljeno nakon što je bilo rekvirirano tijekom Drugog svjetskog rata u ratne svrhe (u isto vrijeme te u istu svrhu skinuta su zvona sa Svete Foške, Svetog Antuna i Svetog Petra na novome groblju). U ovoj crkvi su se nalazile i orgulje koje je 80-ih godina XIX. stoljeća postavio Eduard Kunad, ali nije poznata njihova sudbina nakon rušenja crkve.

Crkva je bila u lošem stanju od 1830. do 1854. godine, pa je čak i napuštena, te je u tom razdoblju župna crkva bila ona posvećena svetoj Foški. Obnovljena je 1854. godine i posvećena po biskupu Antoniju Peteaniju, uz koncelebraciju četrnaest svećenika te uz pjevanje zbora iz Rovinja. To je bila župna crkva Vrsara, kako se spominje 1178. godine u darovnici pape Aleksandra III. porečkome biskupu. Porušena je zajedno sa zvonikom 1941. godine radi proširenja gradskoga trga, ali i uslijed zarušenosti. Izvorno, čini se, nije bilo planirano rušenje romaničkoga zvonika, međutim, zbog spojenosti konstrukcijskih elemenata s crkvenim zdanjem, i njega je bilo nužno ukloniti. Na uklanjanju ove crkve radili su zidari nove župne crkve svetoga Martina. Godine 1940. vrsarska je župa prodala zemljište gdje se nalazila crkva tadašnjoj Općini Vrsar.

Crkva je sva bila sazdana od cigle (zidovi, strop, stupovi, pod koji je 1891. godine bio prekriven cementom), imala je tri oltara koji su svi bili uzidani u zidnu konstrukciju. Na glavnom oltaru nalazio se tabernakul u obliku tempieta s trima vratima, a datirao je u početak XVIII. stoljeća  Od 1889. godine u njoj su se nalazile orgulje.