Vrsar, Istra, službeni site turističke zajednice Vrsar

Službene informacije Turističke
zajednice Vrsara

Ronjenje – Tajne jadranskih dubina

Istra nije lijepa samo u zelenoj brežuljkastoj unutrašnjosti i duž razvedene obale na kojoj borovi dodiruju plavi jadran već i u podmorju što je okružuje.

Više

Javni natječaj za izbor najljepšeg balkona/prozora, najljepše okućnice/dvorišta i najljepše uređenog okoliša poslovnog prostora

Više

Kulturno povijesne znamenitosti u Vrsaru

Naziv Vrsar (tal. Orsera) vrlo je star. U srednjovjekovnim, latinskim dokumentima, ime našega gradića nalazimo u raznim varijantama: Ursaria, Ursarium, Vrsarium, Orsaria…

Više

Casanova Tour

Giacomo Casanova, najpoznatiji svjetski zavodnik, te njegovi posjeti Vrsaru u doba Vrsarske grofovije poslužili su kao inspiracija za Casanova tour. 

Više

Bogata tradicija kulinarstva

U Vrsaru se svi mirisi i okusi stapaju kao skladna uvertira u  prepoznatljivu gastronomiju Istre. Morski plodovi, riba na žaru i mesni specijaliteti ljupkih restorana i autentičnih konoba mali su dio velikog gurmanskog doživljaja koji Vrsar pruža.

Više

Potraži smještaj

ŽUPNA CRKVA SVETOG MARTINA

Izgrađena je od Vrsarskog kamena i 1935. godine posvećena svetome Martinu, biskupu od Toursa. Na pročelju crkve nalazi se trokutasti zabat. Crkva je trobrodna građevina sa središnjom lađom i manjim bočnim lađama sa svake strane odijeljenima stupovljem. Svetište crkve uzdignuto je u odnosu na razinu poda lađa. Na stupovima su uklesana imena darovatelja crkve. Na trijumfalnom luku crkve nalazi se latinski tekst: VERE LOCUS ISTE SANCTUS EST (Ovo je mjesto doista sveto).

Prva razmišljanja o potrebi gradnje nove i znatno veće župne crkve pojavila su se u Vrsaru oko 1800. jer se tada broj stanovnika popeo na oko 500, dok je 1816. godine iznosio 551. Dopuštenjem porečkoga biskupa Francesca Polesinija vrsarski je župnik Francesco Raguzzi 1. ožujka 1804. godine blagoslovio kamen temeljac nove vrsarske župne crkve koja se trebala nalaziti na mjestu gdje se danas nalazi župna crkva svetog Martina. Prvi radovi na izgradnji otpočeli su te iste godine, a već 1805. zidovi crkve bili su podignuti do visine od 4 m, ali su zaustavljeni uspostavom francuske (Napoleonove) vlasti. Francuzi su odmah po dolasku u Vrsar prodali sav materijal pribavljen za gradnju nove crkve. Pogled na Franciskanski katastar iz 1820. godine otkriva katastarsku česticu na kojoj su nacrtane građevinske međe crkve kakva će biti izgrađena više od jedanaest desetljeća kasnije, što ukazuje na to da je projekt gradnje crkve već početkom XIX. stoljeća bio u cijelosti razrađen.

Projekt izgradnje crkve pokušao se oživjeti i aktualizirati tijekom 1911. i 1912. godine, ali bez uspjeha, premda su prikupljana novčana sredstva. Tako je na dan 2. studenog 1912. prikupljeno 60 kruna, a na dan 1. svibnja 1913. ukupan prikupljeni iznos bio je 670 kruna, dana 31. prosinca 1913. taj se iznos popeo na 1999,21 krunu, a u mjesecu srpnju 1914. godine iznosio je 2766,20 kruna. Na dan 1. siječnja 1916. godine deponirani iznos bio je 5263,77 kruna. Plemeniti gospodin Fabio de Vergottin, koji je preminuo u listopadu 1916. godine, legatom je u svrhu gradnje crkve Župi Vrsar ostavio 10.000 kruna. Planiranje i gradnju crkve zaustavio je vihor Prvog svjetskog rata.

Današnja župna crkva izgrađena je 1935. godine od Vrsarskoga kamena, no gradila se postupno i u fazama počevši od 20-ih godina XX. stoljeća, usporedo s rušenjem stare župne crkve istoga titulara. Gradnja je dovršena 1934. godine, no proteklo je još godinu dana dok je Vrsarskim kamenom obložen portal crkve te postavljeni prozori. Stoga je crkva posvećena 1935. godine po biskupu Trifunu Pederzolliju, što se uobičajeno smatra i godinom njezine izgradnje. Crkva ima pročelje koje završava trokutastim zabatom. Prema izvornome nacrtu, na pročelju su se trebale nalaziti dvije niše (svaka s jedne strane portala), ali ova projektna ideja kod izvođenja radova nije usvojena (vjerojatno zbog povećanih troškova izrade niša). Crkva je duguljasta građevina sa središnjom lađom i manjim pokrajnim lađama sa svake strane odijeljenima stupovljem. Svetište crkve uzdignuto je u odnosu na razinu poda lađa. Na stupovima su uklesana imena darovatelja crkve. Kapiteli imaju cvjetne ukrase (palmete s volutama).

Na trijumfalnom luku crkve nalazi se latinski tekst: VERE LOCUS ISTE SANCTUS EST (Ovo je mjesto doista sveto). Glavni oltar je drven (donesen je 2008. iz crkve svete Eufemije iz Rovinja). Taj oltar dopremljen je zbog svoje manje mase budući da je svetište crkve bilo statički ugroženo radovima u kripti crkve. Na oltaru je novi drveni kip svetoga Martina poprilično velikih dimenzija. Nekadašnji glavni oltar je kameni, sa svetohraništem povrh kojega se nalazi kip Srca Isusova (danas se nalazi u pokrajnjoj lađi, s desne strane kada se gleda s glavnog oltara). Taj je oltar maknut iz svetišta budući da je izrađen od kamena te stoga ima veliku masu.

Uz današnji glavni oltar nalaze se kipovi Blažene Djevice Marije Bezgrešne i svetoga Josipa. Oltar je okrenut prema puku. U crkvi su mramorna krstionica (iz stare crkve svetog Martina koja se nalazila kod starih vrata) s gornjim dijelom izvedenim od drveta, kip svetog Antuna Padovanskog, škropionica, religiozne slike na luku prezbiterija (A. Macchi) s prikazom iz života svetog Martina i svete Foške te Krista raširenih ruku na sredini luka. U crkvi se nekoć nalazio gotički kip Gospe iz XIV. stoljeća, ali je ukraden. Ispod svetišta crkve nalazi se lijepo uređena kapela s nekoliko starih slika ovješenih na zidove. Ona se u zimskim mjesecima, izuzev nedjeljom, koristi za održavanje bogoslužja.