Na brežuljku oko 2 km od mora u brončano je doba postojala prapovijesna gradina, od koje se naziru obrisi suhozidnih bedema kružnog oblika, koje je velikim dijelom uništio ili oštetio kamenolom koji se koristio do sredine 20. stoljeća. Tijekom istraživanja, koja su započela 2014. godine, pronađeno je vrlo mnogo ulomaka prapovijesne keramike, ali ne i ostaci brončanodobnih graditeljskih struktura, koje je uništila već gradnja rimske stambeno-gospodarske građevine u 1. stoljeću pr. Kr. Rimska vila na Monte Riccu je nastala možda već i prije osnivanja rimske kolonije u Poreču (Parentium), te svjedoči o vrlo ranom naseljavanju Rimljana na području zapadnog istarskog priobalja. Istraživanja su do sada definirala tek neke dijelove građevine, a najbolje je sačuvana cisterna veličine 11x7 m, dijelom ukopana u stijenu, koja je izvorno bila prekrivena s tri bačvasta svoda koji su počivali na dva reda pilastara. U nju se slijevala kišnica s okolnih krovova građevine koja se prostirala na površini od oko 50 x 60 m. Ostaci cisterne su konzervirani, a detalji načina gradnje otkrivaju vještinu rimskih arhitekata za oblikovanje cisterne na način da se voda održi na dovoljno niskoj temperaturi da se ne pokvari.
Oko središnjeg dvorišta s cisternom su bile prostorije, možda dijelom i na katu. U sjevernom su dijelu bili stambeni i kupališni prostori, o čemu svjedoče ostaci zidnih oslika (fresaka) i mozaičkih podova, što govori o visokom standardu vlasnika, imućnog Rimljanina koji je brežuljak odabrao za gradnju svoje rezidencije. Osim geometrijskih i biljnih motiva na osliku zidova u prostoriji sjeverno od cisterne, pronađen je ulomak freske s ljudskim likom, što je znak vrlo luksuzne likovne opreme građevine. Isto tako, nekoliko ulomaka keramičkih opeka s reljefima dvokolica koji su dio arhitektonskog ukras strehe, vjerojatno dvorišta građevine, predstavljaju jedinstveni takav nalaz u Istri. Vila je imala i gospodarski dio (staje, spremišta, radionice). U sjeverozapadnom dijelu građevine pronađeni su ostaci koji upućuju na postojanje kovačke radionice, a valja zamisliti postojanje i drugih sadržaja neophodnih za svakodnevni život na poljoprivrednom imanju. Mnogobrojni ulomci antičke keramike (naročito se ističu primjerci fine stolne keramike, uljanice, i naročito amfora kojima se iz Italije uvozilo vino) i drugih nalaza (metalni predmeti, staklo, ulomci uništenog mozaika) svjedoče o intenzitetu života na Monte Riccu, koji međutim nije trajao jako dugo, jer je građevina napuštena već krajem 1. stoljeća po Kr. No izgleda da se cisterna još neko vrijeme koristila kao sklonište pastira, nakon čega se svod cisterne počeo urušavati. Vrijednost lokaliteta ponovo je zamijećena 1963. godine, kad je izgrađena suvremena vodosprema, koja je također devastirala dio prapovijesnih i antičkih struktura.
