Prapovijesni stanovnici Mukabe (Moncalvo) izgradili su utvrđeno naselje – gradinu ili kasteljer - na južnom vrhu brežuljka na 121 m n. v. Gradinsko naselje je podignuto na strateškom položaju, na vrhu brežuljka, s kojeg se mogao kontrolirati veliki dio Limskoga zaljeva te okolnih područja. S južne strane se tako pruža pogled prema Rovinju, dok se sa sjeverozapadne strane vidi Vrsar. Sam oblik gradine, koja je bila opasana dvama koncentričnim pojasevima zidina, slijedio je prirodnu konfiguraciju terena. Zidine naselja građene su tehnikom suhozida i to dvostrukim zidom od velikih kamenih blokova s unutarnjim prostorom ispunjenim manjim kamenjem. Kamen za gradnju bedema dobivao se poravnavanjem vrha brežuljka i stvaranjem terasa na padinama. Sredinom 2. tisućljeća pr. Kr., u vrijeme srednjega brončanog doba, unutar zidina, na zaravnatom vrhu i terasama smjestilo se naselje. Probnim iskopavanjima 2018. pronađena je velika količina ulomaka keramičkog posuđa od kojega su neki bili ukrašeni. Mnogobrojni ostaci životinjskih kostiju pronađenih na nalazištu, pretežno ovaca i koza te domaćeg goveda ukazuju da je stočarstvo činilo osnovu gospodarstva prapovijesnih stanovnika, a pronađene kosti jelena, divlje svinje i srne svjedoče i o lovu.
Na prostoru gradine nalaze se dvije kamene gomile-gromače, promjera 15-17 m, visine 2-3 m. Sjeverna gomila je djelomično istražena 2021., a preliminarni rezultati ukazuju da je se na tom mjestu mogao nalaziti utvrđeni ulaz u naselje. Treća gomila nalazi se na sjevernom vrhu brežuljka, na njoj je izgrađena suvremena osmatračnica (vidikovac). Pretpostavlja se da dvije neistražene gomile predstavljaju grobne humke – tumule – u koje su se pokapali značajni stanovnici brončanodobnih gradina.
