Sveti Juraj je najveći otok u vrsarskom arhipelagu i čini prirodni zaklon vrsarskog pristaništa i ovdašnje suvremene marine. Ima površinu 112.408 m2, a obalna crta duga je 1733 m.
Obala pred Vrsarom smatra se najrazvijenijim dijelom istarske obale.
Otok je dobio naziv po titularu crkve koja se na njemu nalazi, a danas predstavlja idealno jednodnevno izletničko odredište za stanovnike Vrsara i njihove goste.
Obala pred Vrsarom, zajedno s Brijunskim otočjem, smatra se najrazvijenijim dijelom istarske obale. Sveti Juraj je najveći otok u vrsarskom arhipelagu, ima površinu 112.408 m2, a obalna crta duga je 1733 m. Riječ je o otoku tik uz obalu koji se primjereno odražava i uređuje, što ga čini idealnim jednodnevnim izletničkim odredištem. Tijekom povijesti njime je upravljala bratovština svetoga Jurja. Otok netaknutošću, ranosrednjovjekovnom kamenom crkvicom, starim kamenolomom, plažama i vegetacijom s dominantnim hrastom crnikom (lat. Quercus ilex) te ponešto borova čini opuštajući i u prirodu uklopljen ambijent za dokolicu.
Otok se primjereno odražava, na njemu postoji nekoliko pješačkih staza koje ga premrežavaju i omogućuju dokonu posjetitelju posjećivanje svih njegovih dijelova. Na otoku je dopušteno boraviti danju, a s njegove istočne strane, ispod crkve svetog Jurja, nalazi se prigodno malo sidrište odakle se može stupiti na otok. Mnogi posjetitelji rado će preplivati kratku razdaljinu između kopna i otoka te si priuštiti jedinstvenu – pomalo drugačiju – vizuru vrsarskoga staroga grada, pristaništa i marine.
Mnogi posjetitelji rado će preplivati kratku razdaljinu između kopna i otoka.
Na otoku su tijekom povijesti bili prisutni kunići i divljač, ali je njihov lov bio zabranjen, o čemu svjedoče i vrsarske pravne odredbe: Također, svakome je zabranjeno, neovisno o tome kakva je stupnja i stanja, otići na otok Sveti Juraj te hvatati i mamiti kuniće i drugu divljač, pod prijetnjom kazne za one koji čine protivno od 25 lira za svakog i za svaki put, i ostaloga prema prosudbi.
Na otoku Sveti Juraj, u blizini kamenoloma na njegovu vrhu sa zapadne strane, nalazi se prastari izvor vode koji je nekoć bio uređen (kaptiran, a) prema kojemu je možda Vrsar dobio naziv (lat. Ursaria).
