Izgrađena je 1656. (posvjedočeno natpisom iznad portala) od domaćeg kamena u mletačkom renesansnom slogu, a oltar je izrađen 1662. godine (natpis s imenom majstora). Crkva, oltar i retabl obnovljeni su 2010. godine.
Smještaj ovoga zdanja uz mala gradska vrata nagoviješta njezinu simboličku ulogu čuvara grada
Na pročelju je prigrađena velika i visoka lopica s vitkim stupovima povezanim lukovima (mletački utjecaj). Na pročelju je mala preslica bez zvona (malo je zvono iz 1657. ukrašeno prikazima svetog Antuna, Majke Božje i svetaca rekvirirano). U crkvi je barokni oltar svetog Antuna Padovanskog sa zlatnom patinom i kipovima Majke Božje i svetog Antuna. Oltaru pripada restaurirana pala s likovima svetog Antuna, svetog Sebastijana i svetog Roka.
Crkva svetog Antuna Padovanskog smještena je neposredno uz mala gradska vrata. Godina gradnje crkve (1656.) uklesana je na njezinu nadvratniku (I • O • B • C • F • F • C • E • L • E (e)• I • 6 • 5 • 6). Crkva je podignuta nakon Uskočkoga rata (1615.-1618.) i velike epidemije kuge u Istri (1632.), u doba kada je porečki biskup neprekidno obitavao u vrsarskome kaštelu. Crkvu je izgradila te kasnije njome upravljala bratovština svetog Antuna Padovanskog. Smještaj ovoga zdanja uz mala gradska vrata nagoviješta njezinu simboličku ulogu čuvara grada na samome ulazu u njegovo tkivo opasano gradskim bedemima. Crkva se beziznimno pojavljuje u očevidnicima župne imovine kao i u vizitacijskim spisima koji se čuvaju u Dijecezanskom arhivu u Poreču i župnom arhivu u Vrsaru. Crkva je zabilježena u Franciskanskom katastru iz 1820. godine.
Riječ je o nevelikom, pačetvorinastom, jednobrodnom i jednooltarnome zdanju podignutom od domaćeg vapnenca u elegantnome slogu svojstvenome mletačkoj renesansi. Pred crkvom nalazi se prostrana i visoka lopica (trijem) s vitkim i elegantnim stupovima na vrhu povezanima lukovima u kojima se ogleda mletački arhitektonski utjecaj. Na pročelju crkve izgrađena je mala preslica o koju je 1657. godine bilo ovješeno zvono s prikazima svetog Antuna Padovanskog, Blažene Djevice Marije i svetaca, ali ono je rekvirirano za ratne potrebe tijekom Prvog svjetskog rata. Vrsarska općina obnovila je crkvu 1914. godine. Izvorno je lopica bila otvorena, bez vrata, ali ona su kasnije postavljena kako bi se spriječilo da se u njoj djeca igraju loptom.
U crkvi se nalazi drven, barokni, bogato kićen oltar površine koja odaje dojam pozlaćenosti i barokne raskoši. Oltaru pripada oltarna pala u tehnici ulja na platnu s prikazom Bogorodice s Djetetom, svetog Antuna Padovanskog, svetog Sebastijana i svetoga Roka. Riječ je o radu nepoznatog majstora iz XVII. stoljeća. Sa svake strane uz središnji prikaz na pali smještena je po jedna niša. Riječ je o južnom, arhitektonskom tipu oltarnoga nastavka. Središnje polje predele ukrašeno je reljefnom volutnom kartušom s upisanim natpisom: FECE INDORAR BASTIAN CORNACH(in) DEL SUO PROPRIO, dok se u bočnim poljima nalaze reljefne volutne kartuše s upisanom 1662. godinom koja ga pouzdano datira. U niši se s lijeve strane (gledano od oltara prema vratima) nalazi kip svetog Franje Asiškoga koji u ruci drži raspelo, dok se u drugoj niši (s desne strane) nalazi prikaz trudne Bogorodice koja nogama satire zmaja. Riječ je o vrlo rijetkom prikazu Blažene Djevice Marije u visokom stupnju trudnoće. Ispod oltarne pale nalazi se natpis s imenom umjetnika koji je izradio oltarni retabl te naznačenom 1662. godinom koja ga pouzdano datira.
Crkva je temeljito obnovljena 2010. godine.
