Crkvu svetog Mihovila arkanđela (noviju) izgradio ju je opat Ivan 1040. godine kao jednobrodno zdanje s izbočenom apsidom. To je bila veća crkva koja se tijekom vremena nadograđivala. Imala je dimenzije: širina 5,85 i dužina 14,5 m. Crkva je imala oltarnu pregradu. Izgrađena je do starije prvokršćanske crkve iz VI. stoljeća. Čitava polukružna apsida i istočna strana lađe bile su oslikane freskama. Očuvani su njihovi ostaci koji spadaju među najstarije dosad poznate srednjovjekovne zidne slikarije na području Hrvatske. Uz crkvu se nalaze zidovi opatije, a u središnjem prostoru krunica stare vodospreme.
Uz crkvu se nalaze zidovi opatije, a u središnjem prostoru krunica stare vodospreme.
Opatijsko zdanje datira u XI. stoljeće, kada je izgrađena i crkva. U XIII. stoljeću dograđeno je južno opatijsko krilo koje se prema dvorištu diže na nekoliko lukova odmjerenih dimenzija. U XVI. stoljeću u sklopu opatijskog zdanja podignut je zvonik, ali od njega nije ostalo ništa očuvano.
Na južnu stranu manje i još uvijek dobro očuvane crkve iz VI. stoljeća prislonjena je ova sakralna građevina koja je dvostruko veća, također je jednobrodna, a ima i polukružnu apsidu (koja je i izvana polukružna) s prozorom u sredini. Sjeverni perimetralni zid ove crkve podignut je iznad južnoga dijela starije crkve. Tada su lezene starije crkve produžene u cijeloj visini nadograđenog zida. Crkva je pravilno orijentirana, široka je 5,85 m, a duga 14,5 m. Lađa crkve znatno je veća i viša u odnosu na stariju i manju crkvu na koju je prislonjena, a nadsvođena je drvenom krovišnom konstrukcijom. Zidovi crkve glatki su (bez lezena i ukrasnih kontrafora), tri uska polukružna prozora smještena su visoko pod krovištem južnoga zida te su očuvali svoje izvorne tranzene ukrašene kasnom pleternom ornamentikom. Pleterna ornamentika iz ove crkve datira u razdoblje XII. stoljeća. Crkva je imala oltarnu pregradu koja je dijelila prostor za puk od svetišta. Ovdje je pronađen ulomak gredice ukrašen akantusovim lišćem koje je stilizirano načinom pleterne ornamentike, a s druge strane spletom od dviju pletenica trotračnih strukova. Dijelovi pleterne ornamentike (s geometrijskim i biljnim stiliziranim motivima) pronađeni su i u blizini crkve.
Jednobrodna crkva poput ove, s polukružnom i izbočenom apsidom, zastupljena je u prvokršćanskoj i ranosrednjovjekovnoj arhitekturi na području Porečke biskupije.
Očuvani ostaci fresaka spadaju među najstarije dosad poznate srednjovjekovne zidne slikarije na području Hrvatske.
Tlocrtna shema ove crkve tradicionalno je regionalna, a njezina monumentalna izgradnja s naglašenom vertikalom obilježje je romaničkog crkvenoga graditeljstva. Pročelje ima kutni nagib što se redovito susreće kod prvokršćanskih crkava. Ova crkva pripada skupini ranoromaničkih benediktinskih crkava. Način izgradnje zidova, osobito nepravilna konstrukcija tijela apside, zasigurno je rad lokalnih graditelja. Bitno je pripomenuti da je crkva svetog Mihovila bila uzor i svojevrstan prototip pojedinih romaničkih crkava i crkvica koje su se podizale na području Porečke biskupije.
Crkva je u novije doba bila pregrađena, što se očituje u velikim četverokutnim otvorima. Polukružna apsida crkve nadsvođena je polukupolom. Freske se pojavljuju u apsidi i na istočnom zidu crkve, a bile su podijeljene u tri osnovna polja: (1) podnožje je ukrašavao uobičajen motiv draperija; (2) u središnjem dijelu prikazani su likovi svetaca; (3) u polukupoli nalazila se monumentalna kompozicija ili monumentalni prikaz nekog lika. Freske su izvedene na zidovima crkve koji su uzidani od lomljena kamena srednje veličine razmjerno pravilnih pločastih oblika povezanih velikim količinama šupljikave žbuke dobivene miješanjem živog vapna i usitnjene opeke. Preko zida položen je prvi sloj žbuke od vapna, pijeska i opeke u približnom omjeru 1:3:1. Sloj žbuke nanosio se kada je bio već poprilično krut, a zatim se zaglađivao. Nakon toga nanosio se drugi sloj žbuke koji je bio neposredna podloga za freske, a sastojao se od pijeska, vapna i mljevene opeke u omjeru 1:2:1/12. Taj je sloj žbuke vješto zaglađen te su se na njega, dok je još bio svjež, nanosile glavne boje.
